Povrede mišića su česte među aktivnom populacijom, a kod sportista mogu biti razlog prestanka sportskih aktivnosti zbog dugog perioda oporavka, a u nekim slučajevima mogu biti razlog prestanka sportske karijere. Međutim, nova studija otkriva obećavajuću strategiju za poboljšanje i ubrzanje oporavka od povreda mišića, sa potencijalnim implikacijama kako kod sportista, tako u i kod rekreativaca i opšte populacije. Naime, naučnici su ispitivali kakav uticaj na oporavak mišića ima povremeno izlaganje niskim nivoima kiseonika (hipoksija) u komori niskog barometarskog pritiska (hipobaričnoj komori), što simulira uslove velike nadmorske visine. Uloga hipoksije u olakšavanju oporavka povređenih mišića proizilazi iz njene sposobnosti da aktivira HIF (faktor indukovanog hipoksijom), koji je ključan senzor koncetracije kiseonika u ćelijama. Kada ćelije nemaju dovoljno kiseonika, HIF protein pokreće metaboličke adaptacije, uključujući povećanu proliferaciju kapilarnih sudova posredovanu endotelnim faktorom rasta. Time se postiže naknadno dostavljanje faktora rasta, metaboličkih supstrata i kiseonika mišićima (nakon prestanka izlaganja mišića niskoj koncentraciji kiseonika), a oni su, inače, ključni za regeneraciju mišića nakon povrede. Pored toga izlaganje uslovima sa niskom količinom kiseonika, dovodi i do replikacije mitohondrija (one proizvode energiju u ćelijama) i povećava njihovu efikasnost. Tradicionalno, kod povrede mišića i zglobova, primenjuje se RICE protokol (rest – odmor, ice – led, compression – kompresija, elevation – elevacija). Ovaj novi pristup lečenju povreda mišića je bitno drugačiji. Pored toga, naučnici smatraju da bi ovakav novi pristup mogao da pomogne i kod raznih bolesti kao što je sarkopenija, koju karakteriše gubljenje mišićne mase. U svakom slučaju, ovo istraživanje otkriva terapeutski potencijal hipoksije i najavljuje novu eru u upravljanju povredama mišića, nudeći nadu za brži oporavak i poboljšani kvalitet života za sportiste i pojedince [1].

Da li je i „dobar“ holesterol opasan po zdravlje?
Istraživači su ustanovili iznenađujuću vezu između određenih komponenti lipoproteina visoke gustine (HDL), poznatog i kao



