Da li trčanje uništava kolena?

Medically approved

Svi trkači i oni koji planiraju da trče su čuli mnogo puta da trčanje nanosi štetu kolenima, pre svega zbog opterećenja koje kolena trpe. Da li zaista tako? Ili je možda trčanje dobro za kolena?

Tim pitanjem se bavilo istraživanje u kome su naučnici ispitivali opterećenja kojima je izložena hrskavica u kolenu kod 22 mlade osobe pri hodanju i pri trčanju. Potom je izrađen model koji je procenjivao oštećenje hrskavice kod osoba koje bi svakoga dana hodale 6 kilometara i kod osoba koje bi hodale 3 kilometara, a sledeća 3 kilometara trčali. Procena je rađena prema tome šta bi se desilo za 60 godina (od 23 do 83 godine) svakodnevnog hodanja odnosno hodanja i trčanja. Model je pokazao da bi u 55. godini, samo sa hodanjem u 36% slučajeva došlo do propadanja hrskavice kolena, kada ne bi postojali mehanizmi njene regeneracije, odnosno 13% uz postojanje mehanizama regeneracije. Ti procenti su vrlo slični učestalosti osteoartritisa kolena kod osoba koje nisu gojazne  i koje nisu imale nikakvu povredu kolena. Međutim, model je kod trčanja pokazao potpuno drugačije rezultate. Pokazalo se da bi došlo do propadanja hrskavice u čak 98% slučajeva kada ne bi postojali mehanizmi regeneracije, odnosno 95% kada oni postoje. Međutim, mi znamo da se to ne dešava. Zbog toga su u model uključeni mehanizmi adaptacije hrskavice i kolena kao odgovor na silu kojom su izloženi tokom trčanja, i uz ovu izmenu modela, došlo se do istih podataka kao u slučaju samo hodanja. To odgovara onome što se dešava u stvarnom životu. Mi znamo da jedan broj trkača razvija osteoartritis kolena, ali ne svi [1]. Čak istraživanja pokazuju da trkači imaju manji rizik nastanka osteoartritis kolena, u odnosu na netrkače [2].

Prvo su naučnici su ponudili jedno objašnjenje. Naime, jasno je da hrskavica kolena trkača, pri trčanju, trpi veće opterećenje u odnosu na hrskavicu kolena netrkača. Međutim, za istu razdaljinu, oni naprave manje koraka pri trčanju, nego što za istu razdaljinu napravi osoba koja hoda. Jedno od objašnjenja je da je ukupna sila koju koleno trkača i netrkača trpi za pređenu istu razdaljinu je u suštini ista, baš zbog manjeg broja koraka koji su trkačima potrebni [3].

Nakon toga je razvijena teorija, koja se zasniva na životinjskim modelima, a to je da se hrskavica trkača adaptira na način da postaje izdržljivija, kako bi mogla da odgovori na veću silu kojoj je izložena i kako ne bi došlo do njenog propadanja. Ukoliko bi to bilo tačno, onda bi zapravo trčanje jačalo hrskavicu. To bi i odgovaralo zapažanjima da trkači imaju manji rizik nastanka osteoartritis kolena. Kako bi se to potvrdilo moraju se izmeriti ćelijske i molekularne promene u hrskavici kolena trkača nakon trčanja, što je izuzetno teško.

Do tada, ostaje nam da verujemo našem iskustvu. A ono govori da vaša kolena neće imati nikakvih štetnih posledica ukoliko se odlučite da trčite. Verovatno će ih to samo ojačati.

[1] Miller, R. H., & Krupenevich, R. L. (2020). Medial knee cartilage is unlikely to withstand a lifetime of running without positive adaptation: a theoretical biomechanical model of failure phenomena. PeerJ, 8, e9676.

[2] Williams, P. T. (2013). Effects of running and walking on osteoarthritis and hip replacement risk. Medicine and science in sports and exercise, 45(7), 1292.

[3] Miller, R. H., Edwards, W. B., Brandon, S. C., Morton, A. M., & Deluzio, K. J. (2014). Why don’t most runners get knee osteoarthritis? A case for per-unit-distance loads. Med Sci Sports Exerc, 46(3), 572-9.