Rezultati skorašnje studije nude novu nadu za osobe koje imaju oštećenje sluha, posebno kao rezultat promene u genima. Istraživači su koristili genetski pristup za lečenje gubitka sluha kod miševa koji imaju nefunkcionalni Spns2 gen, uspešno vraćajući njihovu sposobnosti sluha u niskim i srednjim frekventnim opsezima.
Ova studija sugeriše da gubitak sluha kao rezultat smanjene aktivnosti gena može biti reverzibilan. Gubitak sluha je veliki problem kod bar polovine stanovništva starijeg od 70 godina. Ovo ne samo da smanjuje kvalitet njihovog života, već je povezano i sa povećanim rizikom od depresije, kognitivnog pada i služi kao glavni prediktor demencije. Iako su slušni aparati i kohlearni implantati od pomoći, oni ne obnavljaju u potpunosti normalnu funkciju sluha, niti zaustavljaju napredovanje bolesti koje za posledicu imaju gubitak sluha. U ovoj studiji, istraživači su učinili Spns2 gen neaktivnim. Nakon toga, miševima je davan poseban enzim u različitim fazama njihovog razvoja da bi se aktivirao gen, što je rezultiralo značajnim poboljšanjem njihovog sluha. Zanimljivo je da je efikasnost aktivacije gena bila najizraženija kada se započne u mlađem dobu, sa restorativnim efektima koji su se smanjivali kako je intervencija odlagana. Degenerativne bolesti kao što je progresivni gubitak sluha često se smatraju nepovratnim.
Međutim, bar jedan oblik disfunkcije unutrašnjeg uha može biti izlečen. Ovo uliva nadu da će u budućnosti biti moguće lečenje gubitka sluha na načine koji su nam do skoro izgledali kao naučna fantastika [1].
